Školstvo u Karlobagu

Tri stoljeća učenja pod Velebitom

Povijest školstva u Karlobagu proteže se kroz više od tri stoljeća i odražava promjene u životu primorskoga grada pod Velebitom. Od najranijega poučavanja povezanog s kapucinima, preko nastojanja da se proširi pismenost i uredi pučka nastava, do izgradnje reprezentativne školske zgrade 1875. godine, obrazovanje je postupno postajalo sve važnijim dijelom javnoga života. Povijest karlobaške škole zato nije samo povijest jedne ustanove, nego i svjedočanstvo o razvoju grada i njegovih naraštaja.

Kapucini i počeci poučavanja — 1710.

Početkom 18. stoljeća kapucini su zauzimali važno mjesto u vjerskom i svakodnevnom životu Karlobaga. Uz duhovnu skrb, s njihovim se djelovanjem povezuju i najraniji oblici poučavanja stanovništva.

Prema povijesnim prikazima, Karlobažani su 1710. godine uputili molbu vladaru da kapucini nastave podučavati stanovnike grada. U vremenu prije razvijenoga javnog školstva takvo je poučavanje bilo važan način stjecanja osnovnih znanja.

Iste godine položeni su temelji kapucinskoga samostana, koji je tijekom 18. stoljeća postao jedno od prepoznatljivih središta života Karlobaga.

Pismenost i obrazovanje u Karlobagu — Pittonijevo izvješće iz 1756.

Sredinom 18. stoljeća Karlobag se suočavao s gospodarskim teškoćama, slabom prometnom povezanošću i nedostatkom obrazovanih ljudi. Tršćanska komercijalna intendenca nastojala je upoznati stanje u gradu, pa je 1756. godine senjskom asesoru Pittoniju povjerena zadaća da ispita gradske prilike.

U izvješću sastavljenom 12. ožujka 1756. Pittoni opisuje gradske prilike i upozorava na nedostatak pismenih i obrazovanih ljudi. U gradu nije bilo odvjetnika, prokuratora ni bilježnika, a nepismenost je otežavala i rad gradske uprave.

Herkovljeva obrada Pittonijeva izvješća bilježi da je opća nepismenost povezivana s nedostatkom škola. Pittoni pritom predlaže dolazak redovnika koji bi mladež poučavali čitanju, pisanju i računanju. Tako je pitanje školovanja postalo dijelom širih nastojanja da se Karlobag razvije u uređeniji i gospodarski snažniji primorski grad.

Izvor: Zlatko Herkov, Statut grada Karlobaga od godine 1757., 1976., str. 84–85 (Pittonijevo izvješće iz 1756.).

Razvoj pučke škole u 18. i 19. stoljeću

U drugoj polovici 18. stoljeća nastojanja da se unaprijedi pismenost postupno su dobivala organiziraniji oblik. U povijesnoj literaturi pučka škola u Bagu spominje se već 1765. godine, a prema povijesti škole do 1780. djelovala je i državna pučka škola. Ti podaci upućuju na postupni prijelaz od ranijih oblika poučavanja prema uređenijem školskom sustavu.

Kontinuitet školskoga života u 19. stoljeću potvrđuju sačuvani zapisi: knjige naredaba školskih i vojnih vlasti iz razdoblja 1821.–1856. te počasna knjiga učenika vođena od 1827. do 1875. godine. Takva građa omogućuje pogled na školu ne samo kao zgradu ili ustanovu nego i kao dio svakodnevice učenika, učitelja i gradskih obitelji.

Širi upravni okvir toga razvoja osvjetljavaju spisi komercijalne uprave za Senj, Karlobag, Kraljevicu i Bakar iz razdoblja 1749.–1776. godine. Arhivistički prikaz Mirjane Peremin upućuje na vrijednost te građe za proučavanje gospodarskih i upravnih prilika, a time i okolnosti u kojima se razvijalo školstvo. Sam prikaz fonda ne treba poistovjećivati s izravnim dokazom o djelovanju pojedine škole.

Izvor: Mirjana Peremin, „Spisi komercijalne uprave za Senj, Karlobag, Kraljevicu i Bakar s posebnim osvrtom na fond ‘Commerciale’ (1749–1776)”, Arhivski vjesnik 36 (1993.), str. 207–221.

Nastava na hrvatskom jeziku i nova škola — 1875.

Školske godine 1873./1874. hrvatski jezik zamijenio je njemački kao nastavni jezik. Bila je to važna promjena za učenike i obitelji Karlobaga, jer se nastava sve više približavala jeziku kojim se govorilo u njihovim domovima.

Izgradnja nove školske zgrade 1875. godine označila je važnu prekretnicu u razvoju karlobaškoga školstva. Podignuta na istaknutome mjestu uz morsku obalu, škola nije bila samo prostor namijenjen nastavi nego i vidljiv izraz modernizacije grada te sve veće važnosti javnoga obrazovanja. Njezina se izgradnja povezuje s potporom baruna Antona Mollinaryja i tadašnjih zemaljskih vlasti.

Mollinaryjevo ime ostalo je trajno povezano s poviješću grada. U Karlobagu mu je 1878. godine postavljena bista, rad kipara Ivana Rendića.

Vrijedno svjedočanstvo o izgledu Karlobaga početkom 20. stoljeća predstavlja crno-bijela razglednica na kojoj posebno mjesto zauzima školska zgrada. Njezino monumentalno pročelje, s pravilnim nizovima prozora i naglašenim središnjim dijelom, svjedoči o važnosti koju je obrazovanje dobivalo u razvoju grada. Smještena neposredno uz morsku obalu, pod obroncima Velebita, škola je postala jedno od prepoznatljivih obilježja tadašnjega Karlobaga. Razglednica tako nadilazi vrijednost vedute: ona čuva vizualni trag vremena u kojem je školsko zdanje predstavljalo simbol obrazovanja, napretka i gradskoga društvenog života.

© Digitalni zavičajni muzej Karlobaga

Obnova školske zgrade — 1929.

Više od pola stoljeća nakon izgradnje školska je zgrada i dalje zauzimala istaknuto mjesto u životu Karlobaga. Sačuvana službena prepiska Građevinske i Tehničke sekcije u Gospiću iz 1929. godine otkriva kako su se u međuratnom razdoblju pripremali popravci državne građanske škole.

Prvi sačuvani spisi datirani su 11. siječnja 1929., kada je Građevinska sekcija u Gospiću zatražila objavu oglasa za javnu licitaciju. Predračunska vrijednost predviđenih radova iznosila je 35.000 dinara, a od sudionika se zahtijevala jamčevina od 3.500 dinara te propisana dokumentacija. Iz sačuvanih spisa vidljiv je način na koji se pripremalo ulaganje u školsko zdanje.

U listopadu iste godine pripremljen je novi postupak za dopuštene popravke državne građanske škole. Oglas Tehničke sekcije u Gospiću od 3. listopada 1929. navodi predračun od 12.500 dinara i jamčevinu od 1.500 dinara. Licitacija je bila zakazana za 25. listopada u prostorijama sekcije u Gospiću.

Siječanjski i listopadski spisi dragocjeno su svjedočanstvo o javnoj brizi za školsku zgradu koja je još od 1875. simbolizirala obrazovni i društveni napredak Karlobaga. Ujedno pružaju uvid u administrativni postupak, predračune i uvjete nadmetanja. Budući da je riječ o natječajima i službenoj prepisci, ti dokumenti sami po sebi ne potvrđuju koji su radovi naposljetku izvedeni.

© DZM KarlobagNatječaj za popravak škole — siječanj 1929.Predračun 35.000 dinara · 3 dokumentaIzvor: Državni arhiv u Rijeci · HR-DARI-56 · kutija 44.

© DZM KarlobagNatječaj za popravak škole — listopad 1929.Predračun 12.500 dinara · 5 dokumenataIzvor: Državni arhiv u Rijeci · HR-DARI-56 · kutija 44.

Izvor: Državni arhiv u Rijeci, HR-DARI-56, kutija 44; Građevinska sekcija u Gospiću, br. 89/1929 (11. siječnja 1929.) i Tehnička sekcija u Gospiću, br. 1959 (3. listopada 1929.).

Škola od Drugoga svjetskog rata do danas

Drugi svjetski rat prekinuo je uobičajeni život Karlobaga i njegove škole. Prema školskoj povijesti, za vrijeme talijanske okupacije zgrada je korištena i za smještaj konja talijanskih časnika.

Nakon završetka rata školski se život nastavio u drukčijim društvenim okolnostima. U dijelu poslijeratnoga razdoblja ustanova je nosila naziv Osnovna škola „Divko Budak”, a danas djeluje kao Osnovna škola Šime Starčević. Promjene naziva i školskoga ustroja odražavaju različita povijesna razdoblja kroz koja je Karlobag prolazio.

Od najranijega poučavanja povezanog s kapucinima do današnje osnovne škole, povijest školstva u Karlobagu povezuje generacije učenika, učitelja i obitelji. Školska zgrada iz 1875. godine ostaje trajni dio gradskoga krajolika i snažan podsjetnik na mjesto koje je obrazovanje zauzimalo u razvoju Karlobaga.

Kronologija