HR EN

Karlobag kroz moje oči

Priča kroz razglednice, obitelj i uspomene

Grb Karlobaga

Zašto Karlobag?

Odrastao sam u Zagrebu, ali je Karlobag oduvijek imao posebno mjesto u mom životu. To je grad iz kojega potječe moj otac i mjesto kojemu sam se tijekom godina sve više vraćao. Danas mogu reći da Karlobag doživljavam kao svoj grad – prostor posebne atmosfere, obiteljskih uspomena i bogate povijesti koju želim sačuvati.

Moja povezanost s Karlobagom dodatno se produbila kroz skupljanje starih razglednica. Do sada sam prikupio više od 300 primjeraka, od početka 20. stoljeća do danas. Svaka od njih mali je prozor u prošlost: pokazuje kako se mjesto mijenjalo, kako su izgledali njegovi trgovi, ulice, luka i svakodnevni život ljudi. Kroz njih imam osjećaj kao da putujem kroz vrijeme i postupno slažem priču o Karlobagu kakav je nekada bio.

Skupljanje razglednica nije uvijek jednostavno. Karlobag je malo mjesto, a stari primjerci danas se pojavljuju rijetko. Upravo zbog toga ovaj hobi s vremenom je prerastao u nešto više – u osobnu misiju očuvanja kulturne baštine i sjećanja na prošlost grada. Svaka pronađena razglednica, fotografija ili dokument još je jedan sačuvani trag za buduće generacije i za sve koji žele upoznati povijest Karlobaga.

Iz te je želje nastao i Digitalni zavičajni muzej Karlobaga. S vremenom sam shvatio da razglednice, fotografije i dokumenti nemaju svoju punu vrijednost ako ostanu zatvoreni samo u privatnim zbirkama. Želio sam ih učiniti dostupnima svima – Karlobažanima, njihovim potomcima, istraživačima, ali i ljudima koji jednostavno žele upoznati prošlost ovoga mjesta.

Zato ovaj muzej nije zamišljen samo kao zbirka starih slika i dokumenata. Njegov je cilj na jednom mjestu okupiti što više tragova karlobaške prošlosti, povezati ih s ljudima, događajima i prostorom kojem pripadaju te ih sačuvati za buduće generacije. Projekt nastaje postupno i neprestano se nadopunjuje novom građom, otkrićima i pričama.

Za mene Karlobag nije samo mjesto na karti. On je obiteljska veza, dom, uspomena i inspiracija – mjesto kojemu se uvijek vraćam. Digitalni zavičajni muzej moj je način da barem dio njegove prošlosti sačuvam i ostavim onima koji dolaze poslije nas.

Povratak