Kubus na Starim vratima i cesta koja je povezala more i planinu

Na prijevoju gdje se susreću Velebit, Lika i more, cesta postaje dio krajolika i povijesti.

Sredinom 19. stoljeća, u razdoblju velikih infrastrukturnih zahvata Habsburške Monarhije, nastala je jedna od najzahtjevnijih i najvažnijih prometnica na hrvatskom prostoru – cesta Gospić – Karlobag preko Velebita. Godine 1840. Josip Kajetan Knežić, istaknuti časnik Vojne krajine i vrsni graditelj cesta, dobio je zadatak projektirati i izgraditi novu, 41 kilometar dugu planinsku cestu koja je ličko zaleđe povezivala s Jadranom. Izmjera terena i izrada projekta trajale su od 1841. do 1843., a u radu mu je pomagao njegov glavni suradnik, krajiški poručnik Simo Kekić.

Gradnja je započela 1844. na dionici Gospić – Brušane – Oštarije i trajala je do 1846., dok je dionicu od Baških Oštarija do Karlobaga dovršio Kekić. Cesta je projektirana s dugim, ujednačenim i blagim usponima koji nisu prelazili 5 %, zbog čega je bila iznimno suvremena i prema današnjim mjerilima. Kolnik je bio širok do šest metara, učvršćen masivnim rubnim kamenjem, suhozidnim potpornim zidovima od velikih blokova i pomno izvedenim sustavom odvodnje. Suvremenici su Knežićevu cestu smatrali remek-djelom, usporedivim s njegovim ranijim ostvarenjima – Jozefinom i Majstorskom cestom.

NATPIS NA KUBUSU:
"Ferdinandus I. Austrijski imperator MDCCCXLVI"

"Der kulminations punchtdes neuen Carlobagenen Strassen zuges an der Sudlichen Grenzedes Velebit Gebirges bei Stara vrata ist uber der Adriatischen Meeres flasche Wiener fur erhaben"
Kubus monument
© DZM Karlobaga
Kubus na prijevoju Stara vrata

Na najvišoj točki nove karlobaške ceste, na prijevoju Stara, odnosno Vela vrata, Knežić je podigao kameni spomenik poznat kao „Kubus”, koji lokalno stanovništvo naziva i „Ura”. Postavljen 1846., Kubus nije bio mjerni instrument, nego reprezentativna oznaka dovršetka ceste i njezine kulminacijske točke. Oblikovan kao kamena kocka oslonjena na četiri kamene kugle, s pristupnim stubištem od 33 stube, nosi njemački natpis koji označava najvišu točku ceste na južnoj granici Velebita kod Starih vrata.

U natpisu je visina iskazana u bečkim stopama (Wiener Fuß), službenoj mjernoj jedinici Monarhije toga vremena, čime se naglašavala administrativna i tehnička preciznost graditeljskog sustava. Kubus se nalazi na približno 869 metara nadmorske visine iznad Jadrana, odakle se pruža širok pogled prema Karlobagu, otoku Pagu i moru, ali i prema unutrašnjosti Like. Upravo na tom mjestu, gdje se susreću planina i primorje, spomenik simbolično povezuje dva svijeta koja je nova cesta trajno povezala. Poput fontane na izvoru Ljubica u Baškim Oštarijama, koju je Knežić izgradio 1845., Kubus je zamišljen kao trajan znak ljudskoga graditeljskog uspjeha u surovom planinskom krajoliku.

Josip Kajetan Knežić nije doživio konačni završetak ceste prema Karlobagu. Umro je 1848. u Senju, iscrpljen desetljećima rada na zahtjevnim terenima Like i Velebita. Njegovo je djelo, međutim, trajno upisano u krajolik. Cesta Gospić – Karlobag i kameni Kubus na Starim vratima rijetki su i vrijedni svjedoci vremena u kojem su se inženjersko umijeće, državna volja i prirodni okoliš spojili u jedinstvenu cjelinu. Ne govore samo o prometu, nego i o ustrajnosti, planiranju i dugoj povijesti povezivanja Jadrana s unutrašnjošću.

Važni velebitski cestovni projekti

Povijest svladavanja Velebita čuva slojeve starijih pokušaja povezivanja Like i Jadrana.

Antička rimska cesta
Vegium (Karlobag) – Lika

Antička rimska cesta

Prva trasirana prometnica koja je antičko naselje Vegium povezivala s unutrašnjošću. Rimski graditelji među prvima su prepoznali važnost prijevoja Baške Oštarije kao povoljnog pravca prema moru.

Terezijana
Gospić – Karlobag (Scrissa)

Terezijana (1786. – 1789.)

Izgradio ju je Filip Vukasović. Nakon njezine izgradnje car Josip II. proglasio je Karlobag slobodnim lučkim gradom, čime je dobio važniju regionalnu lučku ulogu.

Karolina
Karlovac – Rijeka/Bakar

Karolina (1726.)

Projekt Antuna Matije Weissa. Jedan od prvih velikih cestovnih pothvata Habsburške Monarhije kojim je pokazano da se planinski prostor može svladati suvremenom cestom.

Majstorska cesta
Sveti Rok – Obrovac

Majstorska cesta (1832.)

Knežićevo remek-djelo preko Tulovih greda. Ova je cesta učvrstila njegov ugled vrhunskog graditelja te mu omogućila da poslije usavrši cestovni pravac prema Karlobagu.

„Svi su ti projekti imali isti cilj: osloboditi Liku prometne izolacije i Karlobagu omogućiti život luke otvorene prema moru.”
Povijesni zapis o gradnji cesta