Od starog kupališta do novih planova
Na jednom od sačuvanih nacrta kupališta na Punti, među pažljivo povučenim linijama obale, nalazi se jednostavan natpis: „Staro kupalište”. Nedaleko od njega označeno je novo, a uz njega i prostor predviđen za buduće proširenje.
Ta tri natpisa sažimaju važan dio povijesti Karlobaga. Prije novih nacrta, povjerenstava i službenih dozvola ovdje je već postojao prostor namijenjen kupanju. Spis o osnivanju kupališta iz 1898. sada pruža konkretnu raniju dokumentaciju o gradskom uređenju prostora za kupanje; oznaka na kasnijem nacrtu dodatno svjedoči o postojanju starijeg kupališta. Novo kupalište trebalo je nastaviti i razviti već započetu vezu grada s morem kao mjestom odmora.
O ranijem, skromnom kupalištu svjedoči Dragutin Hirc, koji je Karlobag posjetio 1895. godine. Uz mali morski zaton opisuje kamenu kućicu pokrivenu daskama, dvije klupe i nekoliko čavala. Nasuprot tomu jednostavnom prostoru za kupanje, gradski pothvat iz 1898. donosi nacrt kupališta sa šest kabina i mrežom ograđenim prostorom u moru — prvoga uređenog gradskog kupališta obuhvaćenog ovom pričom.
Izvor: Dragutin Hirc, Lika i Plitvička jezera: putne uspomene, Zagreb, 1900.
1898.: osnivanje prvog uređenog gradskog kupališta
Spisi iz 1898. dokumentiraju raniji gradski pothvat osnivanja uređenog kupališta u Baškoj dragi, približno dva desetljeća prije dozvole iz 1918. za kasniji, veći zahvat. Tu etapu valja razlikovati i od jednostavnog mjesta za kupanje koje je Hirc opisao 1895. godine.
Gradsko poglavarstvo molbom od 27. svibnja 1898. traži dopuštenje za kupalište sa šest kabina i mrežom ograđenim prostorom dugim 40, a širokim 30 metara. Sačuvani nacrt od 28. svibnja 1898. prikazuje kabine, ulaz, cestu, more i mrežu, uz označeni poluotok „Punta”.
Lučki ured 28. svibnja podupire prijedlog. Navodi da kupalište na žalu iza crkve neće ometati plovidbu te da će pridonijeti čistoći toga dijela obale. Čvrsta mreža od katranjene užadi trebala je kupače zaštititi od mogućih napada morskoga psa.
Očitovanjem od 18. srpnja 1898. grad se obvezuje kupalište izvesti o vlastitom trošku, odriče se stjecanja vlasništva nad obalom i prihvaća obvezu uklanjanja građevine bude li to zatraženo. Dokument nosi pečat Gradskog poglavarstva. Lučki ured 9. kolovoza 1898. šalje u Rijeku očitovanje opskrbljeno biljegom i ovjereno kod kotarske vlasti u Gospiću.
U odgovoru Lučkom uredu iz 1898. zabilježeno je da su radovi već započeli prije rješavanja molbe. Rubnom dopunom traži se da se takvo postupanje ubuduće ne ponovi.
Dokumenti iz 1898. tako prate osnivanje uređenoga gradskog kupališta, a kasniji nacrt iz 1913. izričito označava „Staro kupalište”. Sačuvana građa povezuje raniju kupališnu tradiciju s planiranjem većega novog kupališta, premda ne bilježi točan datum otvaranja kupališta iz 1898.
Obala koja dobiva novu ulogu
Karlobaška obala stoljećima je bila prostor rada, plovidbe i trgovine. Uz pristaništa su pristajali brodovi, obavljali se poslovi i održavale veze s drugim mjestima. Početkom 20. stoljeća sve se jasnije oblikuje i druga namjena toga prostora: boravak uz more, kupanje i ljetni odmor.
Staro kupalište pripadalo je ranijoj etapi toga razvoja. Spis iz 1898. donosi nacrt sa šest kabina i mrežom ograđenim prostorom za kupanje. Kasniji položajni prikaz jasno razlikuje staro kupalište od većeg novog projekta i prostora za njegovo proširenje.
Početkom 20. stoljeća morska kupališta djelovala su u Senju i Karlobagu. Za 1905. godinu u Karlobagu su evidentirana 42 posjetitelja, a u Senju 34. Većina posjetitelja dolazila je iz drugih dijelova Hrvatske i Slavonije, dok su strani posjetitelji bili malobrojni. Domaće stanovništvo više je posjećivalo karlobaško nego senjsko kupalište. Ti podaci svjedoče o tada još skromnom kupališnom prometu; ne predstavljaju ukupan broj kupanja tijekom godine.
Izvor podataka: Statistički godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije, sv. I (1905), Zagreb, 1913., str. 279–280.
Novo kupalište na Punti
Projekt je vremenski stariji od sačuvanog očevida: na nacrtu je zapisano „Gospić, mjeseca veljače 1913.” Autor nacrta je kraljevski inženjer Stanko Flögl, naveden u rubrici „Sastavio”. Već je tada uz staro kupalište bilo ucrtano novo, zajedno s prostorom za njegovo proširenje. Nacrt potvrđuje planiranje kasnijeg, većeg kupališta 1913. godine; kasniji spisi iz 1915.–1918. prate upravni postupak.
Projekt naslovljen „Kupalište na Punti u Karlobagu” otkriva razrađenu zamisao novoga kupališta. Prikazani su izgled građevine, uzdužni presjek i položaj prema obali. Niz kabina, pristupi i prostor za boravak trebali su oblikovati uređenu cjelinu.
Prostor ostavljen za proširenje pokazuje da je projekt predviđao i buduće potrebe kupališta.
Kabine za presvlačenje, sunčalište i staze trebali su obalu prilagoditi kupačima i povezati pojedine dijelove kupališta.
Ljeto 1915.: pregled budućega kupališta
Zapisnik sastavljen u Karlobagu 6. srpnja 1915. donosi pojedinosti o prostoru namijenjenom javnom kupalištu. U njemu se navodi da je zemljište na katastarskoj čestici 239 već bilo nasuto. Dio je trebao poslužiti za kabine, a ostatak za sunčalište i stazu.
Taj podatak pokazuje da se obala već pripremala dok je postupak pribavljanja potrebnih odobrenja još trajao.
Pred povjerenstvom je, uz planiranu gradnju, bilo i pitanje prava na korištenje prostora. Zbog male visine zemljišta iznad mora ono se smatralo javnim dobrom. Općinska namjera zato je morala biti usklađena s pravilima pomorske uprave.
Dana 6. srpnja 1915. sastavljena su dva zapisnika: jedan o gradnji kupališta, a drugi o pravnom statusu obale. U raspravi o gradnji sudjelovali su i predstavnici lučkih službi iz Senja i Karlobaga.
Od Karlobaga preko Gospića do Rijeke
Sačuvana prepiska omogućuje praćenje projekta između općinske uprave, kotarske vlasti u Gospiću i Pomorske oblasti u Rijeci.
Požurnice iz 1915. i 1916. ponavljaju zahtjev za dostavu četiriju primjeraka nacrta i ovjerenoga prijepisa zapisnika. Dopis kojim su prilozi poslani nosi otisnuti datum 19. srpnja 1915., dok prijamni pečat bilježi 8. srpnja 1916. Oba su podatka navedena uz dokument.
Prije gradnje trebalo je odrediti granice zahvata, razjasniti nadležnosti i utvrditi uvjete korištenja obale. Sačuvani dopisi pokazuju kako se projekt postupno usklađivao s tim zahtjevima.
Odluka Pomorske oblasti iz 1916.
Pomorska oblast odlukom broj 2928 odobrava tridesetogodišnju povlaštenu uporabu obale. Kotarska odluka iz 1918. navodi da je pomorsko odobrenje izdano 16. kolovoza 1916. Njime su određeni uvjeti korištenja i pravo žalbe te je zatražena zasebna odluka hrvatsko-slavonske autonomne uprave. Pomorsko odobrenje i kotarska dozvola iz 1918. zasebne su etape istoga postupka.
Dozvola za gradnju
Važnu etapu predstavlja odluka Kraljevske kotarske oblasti u Gospiću od 31. ožujka 1918. Njome je dopuštena gradnja kupališta prema nacrtu označenom crvenom bojom i odobrena tridesetogodišnja povlaštena uporaba morske obale.
Pravo korištenja bilo je povezano s obvezama. Ako bi zemljište prije isteka toga roka postalo potrebno za opću uporabu, pomorske ili trgovačke svrhe, trebalo ga je ponovno predati pomorskoj upravi.
Odluka potvrđuje odobrenje projekta i uvjete uporabe obale. Prikazana arhivska građa ne utvrđuje točan datum dovršetka ni otvaranja novoga kupališta.
Prema Hrvatskoj enciklopediji, gradsko kupalište izgrađeno je 1920. godine. Točan datum otvaranja u tom izvoru nije naveden.
Obala namijenjena odmoru
Od skromnog kupališta krajem 19. stoljeća do projekta s kabinama, sunčalištem i mogućnošću proširenja, karlobaška je obala postupno dobivala novu ulogu. Uz plovidbu i trgovinu, sve je više prostora pripadalo kupanju i ljetnom odmoru.
Sačuvani nacrti i spisi približavaju nam taj trenutak promjene: gradska se namjera pretvarala u projekt, a projekt prolazio preglede i odobrenja. U tim je dokumentima ostao zabilježen dio ranog razvoja Karlobaga kao mjesta ljetovanja.
